Snovi

Wellcome to the Isle of Stories.

04.02.2013.

Grafiti tekst.

U prolazu, na zidu od cerpica, vec davno urusene kuce, procitah blago urezane rijeci covjeka kojeg nisam poznavao.

"Ne znam.
Ponekad ovaj snijeg kad pocne padata pobudi neke cudne vibracije u mom bicu. Emocije naviru i um pocne da luta. Htio bih napisat par stvari, poruku nekim tamo ljudima sto prolaze, pogotovo onima sto dodju kad mene vise ne bude. Nesto sto bi trebalo da ima epski smek, nesto nezaboravno, nesto sto treba da dotakne svakog covjeka u onaj nezgodni dio koji cuva sakriveno u sebi. Al' nista od toga. Jer ja sam ipak covjek bez ambicija, ubijen nekim davnim desavanjima.
A opet pogledam nebo u ovo puko doba.
I snijeg i te pahulje i bistroca zvijezda.
To je ono sto se vidi samo u nekim nocima.
Nekim.
Dalekim.
Rijetkim.

Noci sjecanja."

Pored, vec grublje izrezbareno, pisalo je:

"Evoksi takodjer jedu shangarepu."

02.09.2011.

Broadcast Innterupted - Exodus Izgubljene Djece -

Knjiga u finalnoj pripremi pred print.
Doduse, kako je fino krenulo, mozda je prije izdam u N.Y. u februaru, nego na Balkanu u novembru. Al' et', ak' sam mogao cekat deset godina, mogu jos malo :)

20.06.2011.

Insight for Right Path.

"Everyone has an angel. A guardian who watches over us.
We can't know what form they'll take. One day, old man. Next Day, little girl.
But don't let appearances fool you. They can be as fierce as any dragon. 
Yet they're not here to fight our battles. But to whisper from our heart, reminding that it's us.
It's everyone of us who holds the power over the worlds we create. 

We can deny our angels exist. 
Convince ourselves they can't be real. 
But they show up anyway. 
In strange places. And at strange times. 
They can speak through any character we can imagine. 
They'll shout through demons if they have to- daring us, challenging us to fight.

Who Honors those we love for the very life we live?
Who sends monsters to kill us... and at the same time sings that we'll never die?
Who teaches us what's real... and how to laugh at lies?
Who decides why we live and what we'll die to defend?
Who chains us... and who holds the key that can set us free?
It's you.
You have all the weapons you need."

02.05.2011.

Candle

Te noci nismo spavali.
Dva klinca koja slazu tonu autica na pragu vrata.
Zidaju zid.
Zastrasujuce tiho, bez granata, bez ispaljenog metka, vrijeme je proslo.
Devedest druga.
Jutro drugog maja.
Koracao je tiho.
Suze su pale, mi djeca, znali smo.


Znali smo...


Nikad upoznat, nikad zaboravljen.

25.04.2011.

Bah.

21.03.2011.

Broadcast Interrupted

 Note to the World!

- GO FUCK YOURSELF -


          Stand Alone!
           Fight Alone!

- GO FUCK YOURSELF -

14.03.2011.

Zvuk.

Hodas, korak po korak, slusas cipele kako gnijece grancice na putu, zamahujes rukama, hvatas vjetar dlanovima, sklapas oci i pustas krik iz njedara. Vec poznata ulica tu je, stare zgrade, nepromjenjene, fasade izblijedjele, prvljastina i nered.

Sumovi, iz obljiznjeg odlagalista odpada lagano, skripe u tisini.

Vjetar piri.

Okolina je pusta.

Zastanes u svom marsiranju i pogledas u nebo. Zvijezde rasute, kao i svaki put. Mjesec sjajan i gleda te. Dizes prste pokusavas da ga uhvatis. Bezuspjesno.

Pruzas jos koji korak i dolazis do odredista. Otvaras vrata i ulazis. Nostalgicna tisina uz jos koji sum iz ulice te prati.

"I da li je jos iko primjetio da vise nema muzike, da vise nema zvuka?"
"I da li je jos iko primjetio lance i tegove?"
"I da li je jos iko primjetio da vise nista isto nije?"


"Da li ste primjetili da su ljudi nestali?"

09.02.2011.

Broadcast Interrupted

I'm not so good man after all. I feel it. There will be Blood.

02.02.2011.

Opet san. - Fuckin' Man in the White

U tmini noci cula se vriska. Soba se stvorila u praznini. Jecaji su grebali staklo odskrinutog prozora. Crnina se slijevala sa stropa. Kapljice katrana udarale su od pod. Krevet je bio krvav. Tih, zenski, glas se zacuo.

"Ne kroci, ne gledaj"

Zid po zid nestajao je.

"Ne kroci, ne slusaj"

Staklo se lomilo.

"Ne kroci, ne pricaj"

Soba je nestala, mrak se sirio, samo miris je ostao.

U pozadini sat, velik kao kula, protkan od damasta, je zazvonio, a ja sam krenuo prema vratima od kazaljki.

"Ne kroci, rekoh!"

Duga kosa oko vrata me saple, i poce da me gusi.

Koracao sam.

Kosa je stezala vrat.

"Rekoh, NE KROCI!"

Pao sam na koljena.

"Nikad ne slusas. Poslusaj glas koji te upozorava" - Stvorio se Covjek u Bijelom sa lulom u ruci.

"Opet si tu" - Vratne tetive pocele su da mi krckaju.

"Uvjek sam ja tu. Cekam tvoju gresku" - Lula se pretvori u Mac, bistar kao voda, sjajan kao sunce. Zamahnu i dovrsi posao. Glava se odvojila od tijela.

Dok su mi se oci sklapale, odlazio je od mene sa smijeskom i recenicom "Opet si u vremenu kojem ne pripadas. Znas da uvijek tu umires, tvrdoglavi stvore."

 

27.01.2011.

Before we start

Postoji legenda o dvije ostrice.

Masamune i Muramasa.

Delikatna i Ostra.

Dvije katane u potoku lotusovih listova.

Listovi su kao magneti bili privuceni za Masamune-e.

Listovi su kao ziletom bili presjeceni od Muramasa-e.

Na kraju, manje je lotusa ostalo oko Masamune-e, nego kod Muramasa-e.



Stariji postovi




Marcelo - Suze -
I nocas gledam u zvezde. Pitam se, sta je sudbina? Drhtaj u grudima. Zemlja vecito zedna za suzama i bol sto obuzima. I nocas cekamo Godoa na stepenistu metroa - sanjam sivo. A sanjao bih zivot... O Boze, cije to grehove skupo placamo? Cije dugove vracamo? Svi uzaludni ratovi... kisni dani bez duge... mladi zivoti na koje su cekale neke nove pruge... Vise ne gledaj svoj dom andjele! Umreces od tuge! Zbog laznog rodoljublja, vrsnjaci su ginuli a nisu ni krivi... O Boze, ja priznajem, ja sam PICKA - ja volim da zivim!!! ...a slike masu sa zidova, iako kazu da vreme leti... Molim se suncu da nas se ponovo seti..

Posjetim, redovno:

Samo da se zna.
I'll Me ima I'll me nema.
Vise sam tu, nego tamo, al navratim i vamo.;)

Usput.
Alkohol je tako plemenit.:D

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
16299

Powered by Blogger.ba